Vjerna glazbenoj umjetnosti

U Zagrebu je 1. srpnja u 83. godini nakon teške bolesti preminula Višnja Požgaj. O smrti dugogodišnje članice Hrvatskog društva skladatelja među prvima je izvijestilo to strukovno udruženje riječima koje su Višnju Požgaj odlično opisale, jer doista je bila „samozatajna, marljiva i pedantna glazbena pedagoginja, publicistica i kritičarka, uvijek ugodna u suradnji i predana svakom svojem tekstu i glazbenom prilogu. Bila je iznimno cijenjena zbog svoje stručnosti, ali i zbog topline, strpljenja i ljudske širine koju je unosila u sve svoje profesionalne i osobne odnose“.

Vjerujem da su mnogi, poput mene, Višnju Požgaj doživljavali kao iskrenu prijateljicu, osobu koja je glazbu voljela i vrsno poznavala, a glazbenicima svih generacija bila trajna podrška. Rijetki su publicisti koji su o glazbi pisali s toliko osjećaja, razumijevanja i stručnoga znanja kao što je to u cijelom profesionalnom vijeku činila ona.

Višnja Požgaj (29. ožujka 1942–1. srpnja 2025) / Izvor HDS

Rođena je 29. ožujka 1942. u Zagrebu, osnovno i srednje obrazovanje stekla je u Rijeci, gdje je završila i glazbenu školu (glasovir), a diplomirala je na Odsjeku za povijest glazbe Muzičke akademije u Zagrebu. Nastupala je i kao komorna pijanistica u Triju Požgaj, zajedno s braćom Mladenom (oboa) i Nevenom (violončelo). Otac im je bio Josip Požgaj, jedan od najznačajnijih glazbenih pedagoga u Hrvatskoj. Kao ugledan prosvjetni djelatnik istaknuo se organiziranjem koncerata, osnivanjem i vođenjem pjevačkih zborova, objavljivanjem u dnevnom tisku, a kao metodičar napisao je prvi sveobuhvatni priručnik za nastavu glazbenog odgoja Metodika muzičke nastave (1950).

I dok su se braća Mladen i Neven posvetila aktivnom muziciranju, Višnja je slijedila očev put te je od 1967. predavala glazbeni odgoj u zagrebačkoj Osnovnoj školi Krešo Rakić, gdje je vodila i Dječji zbor Zvončići te istodobno podučavala glasovir i solfeggio u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog. Vrlo je rano započela radijsku karijeru, surađujući u emisijama Trećeg programa i Školskog programa Radija Zagreb, a od 1974. bila je stalno zaposlena kao glazbena urednica na Radiju Zagreb. Tu je bila zaposlena u glazbenoj redakciji za djecu i mlade, potom redakciji ozbiljne glazbe, a od 1996. do umirovljenja 2007. kao glazbena kritičarka u Redakciji za kulturu Informativno-političkog programa Hrvatskog radija. I nakon umirovljenja nastavila je predano surađivati u emisijama Hrvatskog radija, posebice u emisiji Sedam dana glazbe.

Usporedno s angažmanom na radiju objavljivala je stručne članke i glazbene kritike za Vjesnik, Tonove, Modru lastu, 15 dana, Cantus, Vijenac, portal klasika.hr i druge medije pišući trajno dobronamjerno, ističući uvijek pozitivno i vrijedno. Kao autorica brojnih radijskih emisija, izravnih prijenosa i ciklusa – Tribina Muzičke omladine, Mladi na koncertnom podiju, Priča o..., Muzika vam priča, Glazbeni vremeplov, Iz koncertnih dvorana, Crtice iz povijesti klasične glazbe i drugih s naglašenim edukacijskim pobudama – popularizirala je i promišljala problematiku klasične, umjetničke glazbe pišući stilom i načinom razumljivim širim krugovima ljubitelja glazbe.

Bila je članica Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatskog novinarskog društva, Društva za promicanje orguljaške glazbene umjetnosti Franjo Dugan i Udruge poklonika Milke Trnine, a zbog stručnosti trajno je bila pozivana kao članica raznih žirija, poput Tribine mladih glazbenih umjetnika Darko Lukić, Vjesnikove nagrade Josip Štolcer Slavenski i Varaždinskih baroknih večeri.

Zagrepčanka rodom, radom i srcem, zlatnim slovima upisana u povjesnicu hrvatske glazbene kulture tijekom desetljećâ vjernosti glazbenoj umjetnosti, Višnja Požgaj sasvim pouzdano ostaje u dragom sjećanju ne samo onih glazbenih interpreta o kojima je pisala, nego i tisuća slušatelja Radija Zagreb i Hrvatskoga radija kojima se obraćala svojim milim glasom i s dubokim uvjerenjem da je glazba važan dio života i njegova obogaćenja. Uostalom, glazbi je posvetila vlastiti život i svu tijekom toga plodnoga života stečenu stručnost.